1. Slučaj građanina Mandića: Prije tri godine, tada dvadesetosmogodišnji Andrija Mandić iz Otoka kod Vinkovaca, javio se na oglas za posao. Otputovao je u Zagreb, sastao se s vlasnikom koji mu se, kako će se kasnije ispostaviti, predstavio lažnim imenom i uskoro doselio u baraku blizu zgrade u kojoj je obavljao ličilačke poslove. Budući da do prve plaće nije imao od čega živjeti, majka mu je slala novac koji je dobivala od socijalne pomoći. Prvu plaću nije dobio ni nakon dva mjeseca rada, a jedini odgovor kojeg je dobio od gazdi bio je "budi strpljiv i sretan što uopće radiš." Mandiću je uskoro ponestalo strpljenja pa je gazdi uzeo laptop. Sljedeći dan laptop je dao policiji koja mu je rekla kako za tu "krađu" vjerojatno neće niti…
1. Slučaj građanina Mandića: Prije tri godine, tada dvadesetosmogodišnji Andrija Mandić iz Otoka kod Vinkovaca, javio se na oglas za posao. Otputovao je u Zagreb, sastao se s vlasnikom koji mu se, kako će se kasnije ispostaviti, predstavio lažnim imenom i uskoro doselio u baraku blizu zgrade u kojoj je obavljao ličilačke poslove. Budući da do prve plaće nije imao od čega živjeti, majka mu je slala novac koji je dobivala od socijalne pomoći. Prvu plaću nije dobio ni nakon dva mjeseca rada, a jedini odgovor kojeg je dobio od gazdi bio je "budi strpljiv i sretan što uopće radiš." Mandiću je uskoro ponestalo strpljenja pa je gazdi uzeo laptop. Sljedeći dan laptop je dao policiji koja mu je rekla kako za tu "krađu" vjerojatno neće niti…