![S' Perkovića preko Knina]()
Ako me sjećanje i traume od neuklopivosti u zadane okvire dobro služe, muškoj se djeci prema ustaljenim patrijarhalnim normativima u sektoru predškolske igre i zabave obično proturavaju šareni autići kao sredstvo (z)animacije i fascinacije. Ili je bar tako bilo u moje vrijeme dok ne biste postali dovoljno odrasli da se počnete "igrati rata". U svakom slučaju, takva minijaturna vozila kupljena u free shopovima, oduvijek su mi bila odbojna. Kako dolazim iz krajeva u kojima automobil, što zbog loše javne prometne infrastrukture, što zbog navada gastarbajterske kulture koje su u međuvremenu postale i dominantne, predstavlja nužnost, moj zazor iz djetinjstva se prenio i na nešto veća vozila. Iz toga je onda proizašlo i podsvjesno…